Artisto: | Najbolji Hrvatski tamburaši (Hrvatski) |
Uzanto: | Drago Trupeljak |
Daŭro: | 130 sekundoj |
Komenca paŭzo: | 12 sekundoj |
Tononoma sistemo: | Ne definita |
Sakra: | |
Komentoj pri tabulaturo: | - |
F#m C# D A
Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,
Bm C# F#m C#7
omalen čovjek, vedrih očiju,
F#m C#
čopori svinja, vatrica tinja,
D A
Savske bare i dubina,
Bm F#m
velikog neba slavonskog,
Bm E
im'o dva psa, dva druga,
A D
to nije bilo gazda i sluga,
Bm C# F#m C#7
to je bilo prijateljstvo iskreno.
F#m C#
Pričaju ljudi mlad je bio,
D A
lijepu je Slavu zavolio,
Bm F#m C#7
a nju je bolest, rano uzela,
F#m C#
k'o vuk samotnjak tugu je krio,
D A
nije po birtija plak'o i pio,
Bm C# F#m
samo on zna kako našao je mir,
Bm E
kad bi ga pitali što živi tako,
A D
zašto ne stekne imanja,
Bm
a on bi rek'o,
C# F#m E7
pa nek se bogati 'ko o tom sanja.
...
A C#
Jer nije sretan k'o puno ima,
D A
sretan je onaj tko malo treba,
E D A E7
ne da se sreća zlatom kupiti,
A C#
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
D A
jadan je onaj kog' vrag zavede,
Bm C# D
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
C#
đaba mu svega,
F#m C#7
kad u duši mira nema.
...
Sanjivom plavom seoskom zorom,
svirala frula širokim šorom,
njegova pjesma je sokak budila,
i sve su gazde baš njega htjele,
kod njeg' su svinje bolje jele,
tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,
a znao je reći, marva je marva,
u trnju jede, u blatu spava,
ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.
Bio je Andra na svoju ruku,
po selu pričali mimo svijeta,
ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,
a samo je živio kako je htio,
i s ono malo sretan bio,
na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,
život je cesta pa biraj gdje ćeš,
al' zalud grabiš i zalud stječeš,
kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.
Bježale godine, uvijek je tako,
pa i on stario polako,
i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,
i prođe dobro, prođe i loše,
stari sokaci nestadoše,
i dođe, neko vrijeme njemu strano,
nestalo marve, nestalo gazda,
nestalo šuma i salaša,
nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.
Umro je Andra onako tiho,
kako i umru takvi ljudi,
bez puno suza i tužnih stihova,
svećenik reče tek dvije, tri riječi,
pokoj mu duši, a bio je veći,
nego bi čovjek rekao na izgled,
samo je Sava na tren stala,
samo je vrbak spustio grane,
ljudi se kunu da su psi plakali.